program |
dr. Melita
Ambrožić
Nacionalna
i univerzitetna knjižnica u Ljubljani |
Trendovi
razvoja sveučilišnih knjižnica u svijetu i Sloveniji |
Sažetak:
Visokoškolske
knjižnice koje su nastale pri ustanovama za visoku naobrazbu, naročito
pri sveučilištima, bile su do XX. stoljeća usmjerene pretežno k izgradnji
i održavanju što većih zbirki knjižnične građe. Bile su slabo povezane
sa svojim okruženjem i služile su relativno uskom krugu korisnika tzv.
intelektualnoj eliti. Promjene u načinu i organizaciji visokoškolskog obrazovanja
i u razvoju znanosti i tehnologije, demokratizacija društvenih pravaca,
te promjene u užem i širem okruženju visokoškolskih ustanova, utjecale
su kako na određenje poslanstva visokoškolskih knjižnica, tako i na sadržaj
i na način njihovog rada. Koncept izoliranosti i samodovoljnosti za suvremene
visokoškolske knjižnice postao je neprihvatljiv, one su postale nužan sastavni
dio znanstveno-nastavne djelatnosti, njihov osnovni cilj. U literaturi
nalazimo čak oznake da se radi o tzv. Novoj generaciji visokoškolskih knjižnica
koje su korisnički usmjerene, imaju jasno postavljene i provjerljive ciljeve
te učinkovit menadžment. Budući da djeluju u okruženju, za kojeg su značajne
neprekidne promjene, moraju biti sposobne te promjene uočavati i primjereno
na njih reagirati, te biti dinamičan organizam usmjeren u budućnost.
Slovenija
je u usporedbi s ostalim europskim narodima dobila svoje prvo sveučilište
(s izuzetkom vremena ilirskih provincija) prilično kasno, 1919. god., a
neki oblici visokoškolskog obrazovanja postoje od ranije. Iako je najprije
odlučeno da će imati jednu knjižnicu, koja bi služila cijelom sveučilištu,
narastanjem broja visokoškolskih ustanova sve više je rastao i broj visokoškolskih
knjižnica. Razvijale su se same za sebe, bez tješnje povezanosti sa sveučilišnom
knjižnicom. Njihov broj tako je narastao, da danas o racionalnoj organizaciji
mreže visokoškolskih knjižnica u Sloveniji ne možemo govoriti (samo jedan
fakultet, npr., u svojoj zgradi ima 19 visokoškolskih knjižnica). Njihova
je analiza pokazala da zbog neprimjerene organiziranosti i neprimjerenog
načina financiranja (naročito onih sa samo jednim ili dva zaposlena), većina
njih teško prati promjene (akademskog) okruženja koje se brzo razvija.
Rezultati ankete pokazali su da većina njih u procesu svog menadžmenta
ne uvodi metode kao što su strateško planiranje, izgradnja informacijskog
sustava za potrebe menadžmenta i praćenja uspješnosti dostizanja ciljeva.
Neki knjižničari čak misle da je potpuno svejedno koliko su uspješni jer
ih njihova okolina ne nagrađuje prema njihovom angažmanu, uspješnosti i
kvaliteti. Usprkos tome u Sloveniji ima primjera vrlo dobrih i uspješnih
visokoškolskih knjižnica, koje prate ne samo promjene u svojoj okolini
nego i promjene na svjetskom nivou i mogu se usporediti s knjižnicama u
najrazvijenijim zemljama. |
|
|
program |
prof.
dr. Tatjana Aparac-Jelušić
Filozofski
fakultet Sveučilišta u Zagrebu |
Utjecaj
promjena u akademskom obrazovanju na preoblikovanje knjižničnih službi
i usluga |
Sažetak:
U radu se
problematiziraju posljedice promjena u akademskome obrazovanju, te izdvajaju
koncepcijska i organizacijska pitanja koja izrastaju pod utjecajem promjena
na sveučilištu a utječu na preoblikovanje knjižničnih službi i usluga.
Naglasak
je na polazištima na kojima valja graditi strategiju razvoja sveučilišnih
knjižničnih sustava - viziji i strategiji razvoja sveučilišta samog, fizičke
odrednice njegove organizacije te stupanj interakcije akademske nastave,
znanosti i tehnologije.
Ukratko se
donosi pregled osnovnih organizacijskih modela knjižničnih službi i usluga
na sveučilištima te praktičnih i povijesnih čimbenika koje valja uzeti
u obzir pri odabiru optimalna modela, a napose se ukazuje na utjecaj novih
tehnologija na organizaciju i poslovanje knjižnica unutar sveučilišta.
Zaključno
se nastoji ukazati na nužnost osmišljene i stručno utemeljene strategije
preoblikovanja knjižničnih službi i usluga na sveučilištu, unutar koje
važno mjesto ima i sustav profesionalne izobrazbe, te na nužnost stalne
komunikacije s matičnom akademskom zajednicom koju valja pridobiti za zajedništvo
u promišljanju i ostvarivanju razvojne strategije. |
|
|
program |
mr. Radovan
Vrana
Filozofski
fakultet Sveučilišta u Zagrebu |
Uloga
digitalnih knjižnica u promjeni procesa diseminacije informacija u akademskoj
zajednici |
Sažetak:
Razvoj znanstvenog
komuniciranja moguće je pratiti stoljećima unatrag sve do pojave prvih
znanstvenih časopisa koji su obilježili nastanak sustava diseminacije znanstvenih
informacija koji upotrebljavamo i danas. Promjene koje su u kasnijem razdoblju
knjižnice doživjele na polju modernizacije poslovanja izgradnjom novih
informacijskih sustava temeljenih na informacijskoj tehnologiji imale su
za cilj ubrzati diseminaciju informacija i učiniti ju kvalitetnijom. Odgovarajući
na zahtjeve znanstvenika i ostalih članova akademske zajednice za relevatnim
informacijama, knjižnice su s vremenom razvile niz usluga koje su mogle
ponuditi kao odgovor na te zahtjeve. No, knjižnice u tome nisu bile usamljene,
pa je pojava komercijalnih davatelja informacija, a kasnije i Interneta
donekle ugrozila položaj knjižnica u odnosu na svoje korisnike u akademskoj
zajednici. Pojava digitalnih knjižnica označila je potencijalnu prekretnicu
razvoja knjižnica i promjenama njezinih oblika, ali su ti potencijali tek
naznačeni i tek će u budućnosti možda biti do kraja razvijeni i iskorišteni
ukoliko akademska i šira zajednica prepozna svoje mjesto unutar nove globalne
informacijske okoline i bude aktivno sudjelovala u njenom razvoju. |
|
|
program |
dr. Irena
Sapač
Univerzitetna
knjižnica Maribor
ravnateljica |
Organizacija
knjižničnega sistema Univerze v Mariboru na pragu 21. stoletja |
Sažetak:
Knjižnični
sistem Univerze v Mariboru sestavljajo Univerzitetna knjižnica Maribor
in sedem knjižnic fakultet in visokih šol med njimi knjižnica Tehniških
fakultet, knjižnica Ekonomsko-poslovne fakultete, knjižnica Pedagoške fakultete,
knjižnica Fakultete za organizacijske vede, knjižnica Pravne fakultete,
knjižnica Fakultete za kmetijstvo in knjižnica Visoke zdravstvene šole.
Univerzitetna knjižnica Maribor je osrednja knjižnica Univerze v Mariboru,
ki daje s svojo dejavnostjo informacijsko podporo izobraževalnemu, znanstvenoraziskovalnemu
in umetniškemu delu na univerzi, koordinira knjižnično informacijsko dejavnost,
koordinira nabavo in ponudbo knjižničnega gradiva ter medknjižnično
izposojo na univerzi, koordinira izdelavo bibliografije univerze, izobražuje
uporabnike o knjižničnem gradivu ter posreduje informacije za raziskovalno
in strokovno delo tudi drugim uporabnikom. S povezovanjem osrednje Univerziteten
knjižnice Maribor s fakultetnimi se knjižnični sistem Univerze v Mariboru
približuje sodobnemu modelu, v katerem so vse knjižnice na univerzi funkcijsko
povezane. Cilj knjižničnega sistema Univerze v Mariboru je postati evropsko
primerljiv sistem, ki deluje po načelih bibliotekarske vede ter svoj razvoj
usklajuje z razvojem znanosti in univerze. |
|
|
program |
dr. Josip
Stipanov
Nacionalna
i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
ravnatelj |
Visokoškolske
knjižnice u 21. stoljeću |
Sažetak:
Uz druge
čimbenike na promjene u knjižnicama posebice u zadnje vrijeme presudno
utječe nova informacijska i telekomunikacijska tehnologija i novi mediji.
To se odnosi posebno na nova svojstva te tehnologije odnosno tih medija:
dinamičnost i komunikativnost. Te promjene zahvaćaju knjižnice iznutra
i znače (korjenitu) promjenu metoda i načina rada i visokoškolskih odnosno
sveučilišnih knjižnica.
S tim u svezi
valja istaknuti i kvalitetno nove mogućnosti tih knjižnica u ostvarivanju
njihove društvene uloge, pri čemu valja naročito naglasiti (sve)obuhvatnost
te znatno veću djelotvornost u ispunjavanju zahtjeva i potreba (njihovih)
korisnika.
Glavne značajke
rada tih knjižnica u sljedećem stoljeću su:
- ne posjedovanje
nego omogućavanje korištenja,
- ne posudba
nego dostupnost,
- ne popisi
nego preglednost/pristupačnost,
- ne informiranje
nego kvalitetno upućivanje,
- ne pronalaženje
nego izabiranje,
- ne podastrijeti
nego brzo uspostaviti,
- ne nuditi
nego sažeto iznijeti.
Takav način
rada znači ujedno i drugačiju profilaciju i koordinaciju tih knjižnica
ne samo unutar istog sveučilista već i šire znanstvene zajednice.
U tom pogledu
kriteriji neće biti toliko prepoznati prema (institucionalnoj ili sličnoj)
pripadnosti korisnika (nastavnog i znanstvenog osoblja te studenata), koliko
prema tome kako će korisnici prepoznati mogućnosti pojedinih knjižnica.
Budući organizacijski
i programski razvoj visokoškolstva/sveučilišta zacijelo će također utjecati
na način i metode rada visokoškolskih odnosno sveučilišnih knjižnica. |
|
|
program |
Edita
Bačić
Knjižnica
Pravnog fakulteta u Splitu
voditeljica |
Knjižnice
visokih učilišta u Splitu: pregled stanja i aktualni problemi |
Sažetak:
Knjižnice
na splitskom sveučilištu nastajale su različito. Ovisilo je to prvenstveno
o načinu i vremenu formiranja pojedinih visokoškolskih ustanova. Osnivanjem
Sveučilišta u Splitu 1974. godine trebala je započeti nova faza u razvoju
pojedinih fakulteta, pa tako i knjižnica u njihovom sastavu. Očekivana
koordinarana nabava i sustavno unaprijeđivanje visokoškolskih knjižnica,
kroz plansku suradnju sa Sveučilišnom knjižnicom, nije se ni do danas ostvarila.
Materijalni problemi visokoškolskih ustanova, jednako kao i samog Sveučilišta,
svakako su jedan od ograničavajućih faktora. No, nažalost tome moramo pridodati
i neprofiliranu kadrovsku politiku visokoškolskih institucija koja je manje
ili više glavni krivac za nedostatak stručnog osoblja u našim knjižnicama.
Osnivanjem Veleučilišta u Splitu otvara se novo poglavlje u već i tako
zamršenoj situaciji međusobne suradnje. Kako pronaći najbolji put za unaprijeđivanje
rada svih knjižnica splitskih visokih učilišta, pitanje je na koje treba
pronaći pravi odgovor. Za sada bilježimo samo početne korake kroz parcijalna
i privremena interesna partnerstva. |
|
|
program |
Branka
Šporar, prof.
Sveučilišna
knjižnica Rijeka
Odjel obrade
građe
voditeljica |
Stanje
i problemi knjižnica Sveučilišta u Rijeci |
Sažetak:
Sveučilište
u Rijeci, osnovano je 1973. godine, danas u svome sastavu ima 9 fakulteta,
jedan sveučilišni odjel, tri visoke škole (Rijeka, Pula, Gospić), Studentski
centar s odjelima u Rijeci i Puli i dvije sveučilišne knjižnice: u Puli
i u Rijeci. Na svim fakultetima i visokim školama djeluju knjižnice, koje
su nastale prilikom osnivanja tih ustanova i razvijale se kao njihova infrastruktura
obrazovnoga i znanstvenoga djelovanja. Sveučilišne (središnje) knjižnice
su starije od svakoga pojedinoga fakulteta i samoga Sveučilišta, a u sveučilišnu
zajednicu su ušle sredinom 90-tih godina kao dobro uređene općeznanstvene
knjižnice regionalnoga karaktera s dvojnom funkcijom. U ovome radu se iznose
stanje i problemi: funkcioniranje, organizacija i međusobni odnosi knjižnica
Sveučilišta u Rijeci.
Činjenica
je da je stanje u svakoj knjižnici različito, ali ni u kojoj nije zadovoljavajuće
s obzirom na standarde za visokoškolske knjižnice u Republici Hrvatskoj.
Također je činjenica da na Sveučilištu ne postoji knjižnično-informacijski
sustav, da ne postoji Sveučilišni knjižnični odbor, te da stanje knjižnica
odražava stanje sveukupne sveučilišne zajednice, njezinu organizaciju i
stupanj sveučilišnoga zajedništva. |
|
|
program |
dr. Maja
Jokić
Nacionalna
i sveučilišna knjižnica u Zagrebu |
NSK i
visokoškolske knjižnice - mogući pravci suradnje i razvoja |
Osnovne
teze:
Jedan od
mogućih pravaca suradnje i razvoja visokoškolskih (fakultetskih i institutskih)
odnosno znanstvenih knjižnica nudi se kroz organiziranje konzorcija, čija
bi uloga bila:
- rješavanje
problema nabavne politike,
- obrada
i dostupnost građe,
- kontinuirano
obrazovanje knjižničnog osoblja,
- obrazovanje
korisnika. |
|
|
program |
Ivanka
Kuić
Sveučilišna
knjižnica u Splitu |
Knjižnice
visokih učilišta: zakonske osnove i praksa |
Sažetak:
Visokoškolske
knjižnice planiraju svoj razvoj u skladu s ciljevima i organizacijom visokoškolske
naobrazbe. Kako se visoko obrazovanje u Hrvatskoj već neko vrijeme nalazi
u stanju promjena, to je stanje utjecalo na to da se dogode značajne promjene
i u području sveučilišnog knjižničarstva. To se prije svega odnosi na promjene
u području legislative. Usvajanjem Zakona o visokim učilištima 1993. god.
dogodile su se korjenite zakonske promjene koje na žalost nije adekvatno
pratila i dnevna praksa. Naime, sveučilišta u Hrvatskoj dobila su od Republike
Hrvatske ovim zakonom vlasnička i osnivačka prava nad sveučilišnim knjižnicama.
Time je otvorena mogućnost da pojedina sveučilišta autonomno organiziraju
knjižnični sustav primjeren potrebama, broju studija, fakulteta i studenata.
Čini se da sveučilišta to do sada nisu shvatila i nisu pokazala dovoljno
inicijative i interesa za ovu djelatnost. Još uvijek smo ostali i bez odgovora
na pitanje što se očekuje od sveučilišnih knjižnica i kakve knjižnice trebaju
studenti, znanstveno i nastavno osoblje na sveučilištu.
Mnoga specifična
pitanja vezana samo za sveučilišne knjižnice ostala su tijekom ovih sedam
godina što je na snazi Zakon o visokim učilištima, otvorena i čini se na
ovaj način nerješiva: pitanje financiranja, primjerene nabave fonda zaštite
vrijednih zbirki, kulturne funkcije i dr. U radu se posebno naglašavaju
ova pitanja kao i pitanja organizacije knjižnične djelatnosti na sveučilištu,
i daju neka moguća viđenja rješenja ovih problema što bi moglo biti poticajno
za buduću raspravu i nalaženje novih rješenja. |
|
|
program |
Dragutin
Katalenac
Gradska i
sveučilišna knjižnica Osijek |
Zvona
za sveučilišne knjižnice: sveučilišta bez knjižnica vs. sveučilišta kao
knjižnice |
Sažetak:
U radu se
na primjeru sveučilišnih knjižnica Pule, Rijeke, Splita i Osijeka propituje
sadašnje stanje i položaj, problemi i poteškoće, te mogućnosti sveučilišnih
knjižnica u Hrvatskoj, naročito u odnosu na njihov zakonski položaj, vlasnička
i osnivačka prava, te financiranje pojedinih segmenata. Polazeći od procjene
da u Hrvatskoj ne postoje prave sveučilišne knjižnice, a da su postojeće
sveučilišne to samo po nazivu, autor se zauzima za redefiniranje položaja
sveučilišnih knjižnica kao ustanova od značaja za sveučilište, odnosno
znanstveno istraživački i obrazovni rad na sveučilištu, ali i kao istanova
kulture - čuvara neprocjenjivog nacionalnog knjižničnog blaga. U radu se
ukazuje na mogućnost razvoja sveučilišnih knjižnica u sklopu suvremenih
sveučilišnih knjižničnih sustava s posebnim naglaskom na mogućnost primjene
različitih sustava i izvora financiranja kako ukupne djelatnosti i razvoja,
tako i pojedinih programa i funkcija. |
|
|
program |
Juraj
Lokmer, dipl. inž.
dipl.
knjižničar
Sveučilišna
knjižnica Rijeka
ravnatelj |
Prijedlog
organizacije knjižnično-informacijskog sustava Sveučilišta u Rijeci |
Sažetak:
Problematika
organiziranja i rada knjižnica na sveučilištu stara je koliko i sama sveučilišta,
jer je knjižnica u bilo kojem organizacijskome obliku bila uvijek vrlo
važna i potrebna institucija obrazovne, znanstvene i istraživačke djelatnosti
sveučilišta. Ta problematika dobiva na važnosti posebno početkom ovoga
stoljeća u SAD-a i u Europi, kada knjižnice trebaju odgovoriti na sve zahtjevnije
potrebe vremena: povećani broj dokumenata, sve veće potrebe za novim informacijama
izvan vlastitih fondova, tj. sve veće potrebe posredovanja i stvaranja
novih informacija. Učinkovitost sveučilišne zajednice time postaje ovisna
o organizaciji i učinkovitosti njezine knjižnice, a time knjižnice dobivaju
nove zadaće, veću važnost i postaju odraz stanja i potreba sredine u kojoj
djeluju.
Prijedlog
modela organizacije i procesa stvaranja suvremenoga knjižnično-informacijskoga
sustava Sveučilišta u Rijeci zavisi, razumije se, o zakonskoj regulativi
visokoškolstva i knjižnične djelatnosti u Hrvatskoj, o konkretnim potrebama
i zahtjevima Sveučilišta za knjižnično-informacijskim uslugama. Istovremeno
se ovim prijedlogom ukazuje na posebnosti Sveučilišta u Rijeci (npr. dvije
središnje knjižnice: u Rijeci i Puli, djelovanje Sveučilišta na nekoliko
lokacija), na posebnosti središnjih knjižnica (stoljetna tradicija, dvojna
funkcija, privilegija obveznoga primjerka), na neke razvojne tendencije
u knjižnično-informacijskome okruženju u državi (novi modeli knjižnično-informacijskih
sustava i udruživanja: SZI, NISKA), te na potrebu uvažavanja objektivne
stvarnosti (položaj znanosti, komunikacijska infrastruktura).
Valja ustvrditi
da su postojeći zakonski okviri nedostatni za bilo kakvo institucionalno
knjižnično zajedništvo na Sveučilištu. Isto tako ti zakonski okviru ne
spriječavaju da se odmah započne s funkcionalnom integracijom knjižnično-informacijske
djelatnosti na Sveučilištu što je za očekivati kao odgovor na objektivne
potrebe sveučilišne zajednice i kao izraz volje svih sudionika budućega
sustava. Poznato je da je korištenje CARNet mreže ostvareno u svim sveučilišnim
jedinicama i knjižnicama. Ostaje projektirati i postaviti Intranet Sveučilišta,
odnosno njegov knjižnično-informacijski segment, nabaviti minimum potrebne
informatičke (računalne) opreme i preraspodjeliti (zaposliti) unutar sveučilišne
zajednice neophodno potrebne informatičke stručnjake. Time bi bili ostvareni
osnovni infrastrukturni preduvjeti organiziranja i djelovanja modernoga
knjižnično-informacijskoga sustava Sveučilišta.
Realno je
očekivati da bi u ovome trenutku razvoja, kada na Sveučilištu ne postoji
knjižnično-informacijski sustav kao odgovor na izražene sve veće potrebe
za učinkovitijom i jeftinijom knjižnično-informacijskom djelatnošću, trebalo
odmah početi primjenjivati model organizacije sustava koordinirane
decentralizacije u kojemu su fakultetske knjižnice samostalne, a središnjoj
se knjižnici Sveučilišta omogućuje koordininacija njihovih aktivnosti,
prije svega nabave, informacijsko-referalne službe s primjerenijim korištenjem
građe. Taj minimum zajedništva je osnova s koje se odmah zatim, a svakako
nakon donošenja novoga zakona o visokoškolstvu na kojem će se zasnivati
nova organizacija sveučilišta, polazi s integracijskim procesom u pravcu
jačeg funkcionalnog, upravnog i organizacijskog povezivanja knjižnica Sveučilišta
u cilju stvaranja kooperativnoga decentraliziranoga sustava kao prijelaznoga
oblika, koji vodi do konačnoga cilja: ostvarenja modela potpuno centraliziranoga
sustava. Time bi se postiglo stvaranje jeftinijega, učinkovitijega i kvalitetnijega
knjižnično-informacijskoga sustava, primjerenoga novoj organizaciji Sveučilišta. |
|
|
program |
Martina
Dragija, prof. dr. Tatjana Aparac-Jelušić
Filozofski
fakultet Sveučilišta u Zagrebu |
Pristup
i metodologija istraživanja kvalitete knjižničnih zbirki u knjižnicama
visokih učilišta |
Sažetak:
Jedna od
temeljnih zadaća knjižnica visokih učilišta osiguranje je dostupnosti ispitne
literature studentima. Nedovoljna pokrivenost i dostupnost ispitne literature
vezane uz pojedine kolegije problem je sa kojim se susreću gotovo sve fakultetske
knjižnice u Hrvatskoj.
U radu se
govori o pristupima oblikovanju nabavne politike u knjižnicama visokih
učilišta te o evaluaciji knjižničnih zbirki s naglaskom na analizi dostupnosti
građe kojom se mjeri uspješnost djelovanja knjižnice i to kroz dva segmenta
kvalitetu knjižnične zbirke i raspoloživost građe.
Analiza fondova
na dvanaest fakulteta zagrebačkog sveučilišta poslužila je kao osnov za
promišljanje pristupa i metodologije istraživanja kvalitete knjižničnih
zbirki u knjižnicama visokih učilišta u Hrvatskoj, s posebnim naglaskom
na kvalitetu zbirki ispitne literature. Model evaluacije pokrivenosti i
dostupnosti ispitne literature temelji se na definiranju literature potrebne
za kolegij, označivanje i indeksiranje kolegija, te odnos između dostupnosti
i raspoloživosti traženih jedinica građe u odnosu na cjelokupnu zbirku.
Sustavnim praćenjem dostupnosti literature olakšao bi knjižničarima posao
nabave, izdavači bi imali uvid u stanje koje je vezano uz ritam izdavanja
udžbenika, istraživačima o pokrivenosti određenog područja u knjižnici
literaturom vezanom uz akademsko obrazovanje, a knjižničarima-istraživačima
omogućilo izradu analiza i pokazatelja uspješnosti rada knjižnica.
U radu će
se obraditi i alternativni model osiguravanja dostupnosti vrlo tražene
ispitne literature (izdavanje e-udžbenika i skripta te stvaranje digitalnih
zbirki ispitne literature). |
|
|
program |
mr. Sanja
Brbora-Majstorović
Sveučilišna
knjižnica u Splitu |
Prema
istinskijem partnerstvu korisnik-knjižničar |
Sažetak:
U suvremenom
se knjižničarstvu sve više govori o korisnicima i važnosti produbljivanja
partnerskog odnosa s knjižničarima na obostranu dobrobit i zadovoljstvo.
Općepoznata
dugogodišnja žalopojka o gospodarskoj neimaštini što posebice pogađa "neprofitne"
i "dotirane" znanost i kulturu zvuči već kao otrcana fraza. No katkad su
dostatni sitni koraci pa da se zaokrene u željenom smjeru. U tom smislu
kooperativni odnos korisnik-knjižničar može umnogome pridonijeti premošćivanju
bremenite situacije u kojoj su se našle i visokoškolske knjižnice. Kako?
Pitajmo korisnike
o njihovim potrebama i željama, zamolimo ih za sugestije, uključimo ih
u zajedničke projekte (to su učinile i bogatije zemlje, pa zašto ne bismo
i mi). Razmotrimo li pomno njihove prijedloge, prepoznamo li uistinu što
traže, moći ćemo ciljano usmjeriti svoju energiju i (skromna) sredstva,
a korisnici će biti zadovoljniji. S druge strane, zadovoljan korisnik postat
će svjesniji važnosti knjižnice, a time i njezin zagovornik i promicatelj
u široj zajednici. Naravno, kako bi se to postiglo, potreban je obostran
angažman i korisnika i knjižničara.
Visokoškolske
knjižnice, usudila bih se reći, imaju tu sreću što im je korisnička populacija
relativno omeđena (sveučilišni nastavnici, znanstveni istraživači i studenti
s određenog sveučilišta) pa se samim tim mogu lakše doznati njihove potrebe
i želje, prikupiti njihove primjedbe i savjeti. Upravo u središtu ovoga
rada jedan je takav anketni upitnik upućen (potencijalnim) korisnicima
visokoškolskih knjižnica u gradu Splitu. Ispitivanja mnijenja korisnika
visokoškolskih knjižnica već je bilo, međutim težište ove ankete usmjereno
je prema istraživanju korisnikovih dojmova o knjižnicama i knjižničarima
te prikupljanju njihovih sugestija koje bi, nadam se, mogle pridonijeti
jačanju uzajamnog partnerstva s knjižničarima i poboljšati knjižničnu uslugu. |
|
|
program |
Irena
Pilaš
Nacionalna
i sveučilišna knjižnica
Zbirka službenih
publikacija |
Dostupnost
službenih publikacija na web-u |
Sažetak:
Službene
publikacije danas su jedan od važnih i nezaobilaznih izvora informacija
kako za vladine organizacije, znanstvene institucije, školstvo, tako
i za sve građane u demokratskom društvu.
Službene
publikacije i državne informacije nalaze se u velikom broju na mrežnim
stranicama, osnivaju se digitalne knjižnice pri međunarodnim organizacijama
i vladama koje žele ponuditi javnosti na uvid što više sadržaja o svojoj
strukturi, djelatnosti, odlukama i politici koju provode.
Pri IFLA-i
djeluje Sekcija za državne informacije i službene publikacije, koja uz
nekoliko srodnih sekcija, npr. FAIFE, vodi brigu kako omogućiti dostupnost
službenih publikacija što većem krugu korisnika.
Na planu
dostupnosti službenih publikacija, može se uočiti, da su na međunarodnom
planu Ujedinjeni narodi, a na području Europe Europska Unija i Vijeće
Europe, donijeli niz odluka kojima je osigurana dostupnost službenim publikacijama
i informacijama.
Službene
publikacije su informacijski vrlo vrijedna građa, sadržajno i tematski
vrlo raznolika, a pri izradi ovih publikacija sudjeluju vrhunski timovi
stručnjaka. Ove publikacije javljaju se u velikom broju na svim medijima,
a među prvima su bile prisutne na Internetu i dostupne najčešće u cjelovitim
izdanjima.
U izlaganju
će se prikazati službene publikacije dostupne na web-u i njihove mrežne
adrese: Republike Hrvatske, Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, zatim
međunarodnih organizacija: Ujedinjenih Naroda, Europske Unije i Vijeća
Europe. |
|
|